Povijest
Stanovnici Koprivnice trpjeli su oskudicu pitke vode, vode za stoku, kao i vode za gašenje požara. Vodu za piće, kuhanje i pranje, kao i vodu za napajanje stoke, dobivali su iz malobrojnih bunara i graba iskopanih u blizini kuća. Jednim bunarom služilo se mnogo domaćinstava. Grabe kod kuća punile su se kišnicom, a služile su za zalijevanje vrtova, pranje rublja i napajanje stoke, te za gašenje požara.
Od početka 19. stoljeća gradska je vlast nastojala opskrbu vodom poboljšati popravkom starih i izgradnjom novih javnih bunara. Tako su uslijedili popravci javnih bunara u razdoblju od 1827. do 1834. godine, dok je u razdoblju od 1835. do 1846. godine izgrađeno nekoliko novih. U narednim godinama slijedila je daljnja izgradnja bunara te se vodila briga o kvalitetnoj opskrbi stanovnika vodom.
Gradsko vodstvo je razmišljalo o pitanju kvalitetnije vodoopskrbe pa se pristupilo početku gradnje gradskog vodovoda. Tako su 1910. godine ponuđene tri alternative za uvađanje vodovoda u grad Koprivnicu.
60-ih godina 20. stoljeća započeli su opsežniji radovi na stvaranju suvremenije gradske vodovodne mreže. U izgradnji i funkcioniranju vodoopskrbne mreže, uz uređenje vodocrpilišta u Ivanščaku, veliko značenje imala je i izgradnja vodospreme u Močilama 1976. godine. Slijedećih godina je uglavnom zamijenjena stara vodovodna mreža u središtu grada, te izgrađena nova. Kroz petnaestak godina većina je kuća u gradu bila priključena na gradski vodovod.
Najveći dio glavne i sekundarne vodovodne mreže izgrađen je u Koprivnici između 1974. i 1988. godine. Na kraju tog razdoblja ukupna dužina koprivničke vodovodne mreže prešla je 160 kilometara. Za funkcioniranje vodovoda od posebne važnosti bilo je uređenje i ekološko čuvanje vodocrpilišta Ivanščak. Tu je zaštićeno zemljište znatno prošireno, izgrađeni su bunari većeg kapaciteta, te izgrađene pumpne stanice i drugi moderni uređaji. Kapacitet bunara u Ivanščaku zadovoljava i nekoliko puta veće potrebe nego što ih ima Koprivnica.
